Gledam tzv. “Otvoreno“ (za neke zatvoreno) i lagano primjećujem sve simptome puzajućeg PTSP-a.

Samozvani „experti“, „komunikolozi“ i „stručnjaci“ za odnose s javnošću raspravljaju o sučeljavanju predsjedničkih kandidata.

Ne znam što je jadnije i ispraznije – komentari tzv. experata ili anemično sučeljavanje predsjedničkih kandidata.

Među kandidatima:

Jedan cirkusant sa iritirajućim osmjehom čija faca prosi desni direkt.

Dvije skojevke, moralne tifusarke u kojima se đavo titoizma poprijeko zaglavio i ne može izaći. Dobro surađuju u tandemu sa skojevcem iz Glavica (male Moskve) u obrani jedne zle, bankrotirane ideologije koja je u ime lažne jednakosti i slobode pobila 110 miliona rođenih ljudi u 20. stoljeću. A koliko još nerođenih?

Jedna od „experata“ komentatora nas uvjerava da drugarica Peović uvodi novi koncept u hrvatsku političku arenu??? Tko tu pati od analno-kranialne inverzije? Komentatorica, drugarica Peović ili voditeljica „Zatvorenog“.

Gledam „ovce u ovčjoj koži“, koje govore o vodstvu, karizmi i uvjerljivosti, a nitko od njih ne bi mogao izvršiti ni tzv. državni udar na Radio Mariji.

Prozirno tendenciozno.

Među kandidatima komuniciranje narušava jedan genetski anarhist koji nas želi uvjeriti da rasa guštera u ljudskom obliku vlada svijetom.

Pridružuje se bivši pripadnik sudbene vlasti koji nikako ne može prosuditi i izgovoriti jednu istinu da hrvatskim pravosuđem drmaju kadrovi iz ancien režima koji su nekad ljude osuđivali na dugogodišnju robiju za pričanje viceva.

Većina i ostalih kandidata potajno štiti lik i djelo krvavog bravara Tita, te nas i dalje, kao i ekipa u studiju „Zatvoreno“, uvjeravaju da živimo u demokratskom društvu, a ne u jugokomunističkoj dubokoj državi.

Ignorirati ono što je očito lako je u državi gdje je najprodavanija knjiga „Gola istina“ Nives Celzius, i u kojoj se vijore jugoslavenske zastave, a mase padaju u delirij već na prve tonove par excellence djela glazbene umjetnosti „Ja sam Jugoslavenka“.

Jedan kandidat koji izgleda kao da nije nikada propustio ni jedan obrok priča o gladnim Hrvatima dok ignorira činjenicu da prosječni Hrvat baca nekoliko stotina kg hrane godišnje, a po nekim statistikama smo u svjetskom vrhu u rasipanju hrane.

Nakon što smo se nagledali hodajućih osmrtnica iz propalog sustava na sučeljavanju, u studiju „Zatvorenog“ drugovi i drugarice nas po zadatku uvjeravaju i zaključuju da je Miroslav Škoro već izgubio izbore.

A demokracija u RH opet se pretvara u scenario gdje dva vuka (lijevo i desno krilo Partije) i jedna ovca (hrvatski birači-pušači) raspravljaju o tome što će imati za ručak.